Paljetak za 21. stoljeće

Godina 2013. među ostalim godina je 70. rođendana dubrovačkog pjesničkog barda Luka Paljetka. Prava prilika za prigodne riječi i proslave, valorizacije i nagrade. Rođendansku je groznicu najavio ženski časopis Glorija u broju od 15. lipnja razgovorom s pjesnikom koji je predstavljen kao poželjna iznimka: „još piše na starom stroju, nema mobitel, odlično kuha i na gitari izvodi starogradske pjesme.“ Autorica intervjua usput je upitala Paljetka da čemu se čudi, a on uzvratio: „Malim stvarima. Jutros me čudesno iznenadilo kako mala patka pliva protiv struje, na nabujaloj rijeci koja teče ispod prozora kuće u Idriji, rodnom mjestu moje supruge.“

Prvih sedam desetljeća gospara Luka obilježeno je posebnim glazbeno-poetskim večerima u Kaštel Lukšiću i Metkoviću, na pjesničkoj manifestaciji Croatia rediviva u Selcima na Braču, programom Bijela tama u palači Sponza u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara te prigodnim programom Paljetkovanje po baštini vodičke amaterske dramske skupine. Na sam rođendan, 19. kolovoza, u atriju Kneževa dvora u Dubrovniku predstavljeno je dvosveščano izdanje Književna kritika o Luku Paljetku 1965.-2012. koje je priredila pjesnikova životna družica Anamarija Paljetak. Golemi opus ‘akademika u trapericama’ bio je jedna od glavnih tema Drugog književno-znanstvenog kolokvija Zadarskog književnog kruga i jedina tema obljetničkog prosinačkog stručnog skupa u Društvu hrvatskih pisaca. Hrvatska je država ovjenčala našeg pjesnika nagradom Vladimir Nazor za životno djelo, a novine su izvijestile da mu je Akademija ruske književnosti dodijelila Puškinovu medalju Ravnatelju prosvjete. Napokon točka na rođendansko i dvije su knjige koje su se pojavile gotovo u isto vrijeme – zbirka pjesama Nagazni soneti u izdanju DHK i nova inačica Paljetkovih izabranih pjesama – Nove tame koje je priredio Tonko Maroević a tiskala Matica hrvatska. Polazeći od tih knjiga na brzu ruku izradio sam priručni glosar Paljetkova pjesništva u slučajnih (!) osam natuknica. Prije njega dvije napomene. Prvo Nove tame križanac su među izabranim pjesmama. U njihove je korice selektor Maroević uvrstio stotinjak pjesama iz izbora Bijela tama (također u izdanju MH) kojim je predstavio pjesnikov lirski opus do 2000. te gotovo dvije stotine pjesama tiskanih u novom mileniju. Drugo antologizirati Paljetka, koji je dosad objavio pedesetak zbirki posao je kojemu je doseg unaprijed ograničen. Naime Nove tame ni u trenutku objavljivanja nisu bile obuhvatne jer ne uključuju pjesme iz Nagaznih soneta. Da stvar bude kompliciranija, nedavno je tiskana i zbirka Razlozi za nepovjerenje u sustav obrane od tuče u izdanju Školske knjige. Nju ne samo da Maroević nije mogao antologizirati nego je ni ja ne stižem uključiti u ovaj prikaz. Samo ću napomenuti da je u njoj ukoričeno znakovitih 70 (!) pjesama. Paljetkov je stih očito brži i od povijesti i od kritičke misli o njemu.

Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2013.

Strpljivo stepenište (2001), Koljenski otoci (2003), Sve po šest (2003), Voljeti (2004), Sacra (2004), Frizer za krizanteme (2004),  Sonetarni glas (2005), Pjesme koje nisu važne (2005), Lovorenje (s M. Pavićević, 2005), Crna kronika (2006), Pregovaranja (2007), Nevidljiva zastava (2008), Ne pišem pjesme nigdje nego tu gdje me stignu (2011), Nagazni soneti (2013), Razlozi za nepovjerenje u sustav obrane od tuče (2013).

Mišljenje o pjesniku Luku Paljetku, njegovo mjesto u hrvatskome pjesništvu i njegovu javnu sliku bitno su oblikovali kritičari u brojnim prikazima, recenzijama, esejima, kritičkim portretima, interpretacijskim okušajima i sl. U spomenutom svečarskom dvoknjižju arhivirana su 354 priloga iz pera 179 kritičara. Ovdje izdvajam mišljenja pet kritičara.

Cvjetko Milanja: Paljetkova je pjesnička poetika neomaniristička, i to hipertrofirano. [...] U početku to je pjesništvo bilo visoko estetizirano i versifikacijom, i emocionalnošću i patosom, pa je predstavljalo implicitnu opoziciju tadašnjoj razlogaškoj poetici. No, Paljetak je konzistentnošću i komunikativnom prijemljivošću postigao poetičku i književno-povijesnu vrijednost, posebice nakon ‘susreta’ s postmodernističkom paradigmom i njenim ‘zahtjevima’.

Zdravko Zima: Reaktualizirajući svoj govor i skupljajući pjesničke ‘krhotine na nepcu’ [...] Paljetak istodobno posvjedočuje ideju kontinuiteta i ideju ‘male’ revolucije. Pjesnik je zapravo kentaur razapet između svijesti i podsvijesti ili svog racionalnog i animalnog bića. No pitanje je, ipak, je li svako vrijeme podjednako pogodno za preobrazbe?

Tonko Maroević: Plemenita uznositost njegovih stihova skladno se miješa s blagom ironijom i sklonošću paradoksu njegovih stavova. U poetskoj preobrazbi dolaze na svoje i slojevi egzistencijalnog iskustva, talozi eruditske popudbine, iskazi osobnih preferencija i znakovi kolektivne sudbine.

Tea Benčić-Rimay: Oblik pjesme važan je i fascinantan u Paljetkovoj poeziji zato što pjesnik, a zapravo njegov melodiozni ritmički impuls, slijedi put pera, potpuno otvoreno, a kada se čini da on naprosto savršeno koristi opkoračenje, riječ je o putu ruke-misli koja slijedi iznenadni interes za rubove na prijeboju rečenice...

Izd. DHK, Zagreb, 2013.

Goran Rem: Možemo govoriti o vrlo jednostavnom, no hiperprodukcionističnom međutekstovnom suodnosju koje je rezultiralo lakoupisljivim izradcima u kojima su motivi povezani uglavnom postupkom parodističnosti, hinjenja ozbiljnosti, što sve skupa može zadovoljiti publiku kojoj kao prvo želimo samu ovjeru činjenice postojanja publikom, a zatim, s Paljetkom, ostvarenje želja vedrine i lakokonstrukcijske duhovitosti.

Načelno Luko Paljetak je miljenik kritičara. Oni često i obično pohvalno pišu o njemu i njegovim djelima. A on im uzvraća naoko ambivalentnim očitovanjima. U pjesmi Ljubav svojoj sugovornici ponavlja da je voli i da to neće prestati govoriti i da će tako biti i kad svijeta/ i kritičara ne bude. Zanimljiva je ta ideja da će se pisati i govoriti i kada kritičari izumru. Usput, novine su izvijestile da je na kraju predstavljanju spomenutih knjiga kritika o njegovu djelu pjesnik kazao: „Kritičar mojih kritičara moj je prijatelj.“

Vratimo se na trenutak u ne tako daleku prošlost. U povodu 60. rođendana Luko Paljetak je 2003. objavio zbirku Sve po šest u kojoj se našlo 60 pjesama od po šest stihova. To izdanje upozorava na zgodimičnost njegova nadahnuća i sveprotežnost njegova stila, na matematičnost i metametričnost njegove lirske retorike. Svaka pjesma te zbirke zavjerenički nam namiguje: Ako sve može stati u sve, onda može i u šest. Primjerice XXI. st.:

Volio bih da nisam volio, ali jesam

volio, jesam, jesam, i sada što je tu je,

stoljeće dvadeset i prvo je, a ja srce

još slušam kao vođu jedine stranke (sve sam)

već iskušao): ti si jedina koja štuje

moje na bojnom polju ljubavi pale mŕce.

Doista sve je tu: i Ja, i Ti, i lažna dvojba kojoj je svrha naglasiti subjektovu emociju, i rima, i četrnaesterac s cezurom iza sedmog sloga, i klasični Paljetak koji slijedi samo svoje srce, i blagi humorni obrat na kraju pjesme. Kada malo bolje razmislim, uzimam. Šest (čega god) nije puno. Za šest (ako su i kune u pitanju) ne mogu se ni novine kupiti. A gdje je još rima!?

Naslov zbirke kojom si je Luko Paljetak čestitao 70. rođendan. Sadrži naravno 70 soneta. Ljubav je središnja tema knjige, ljubav prema životu, svijetu i bližnjima, ljubav koja se očituje u svakoj radnji, gesti, misli i riječi lirskog protagonista. Soneti su – kako nas je Paljetak već naviknuo – tehnički besprijekorni, retorički zaokruženi, s promišljenim, nerijetko efektnim, obratima. Obiluju opkoračenjima i prebacivanjima, tj. sugestivnim oblicima razilaženja lirske sintakse i semantike. U trinaest slučajeva zatječemo sonet s repom ili sonet produženg trajanja koji umjesto 14 broji 15 ili 16 stihova. Budući da je, kako vidjesmo, pjesnik sklon lirskom ovjekovječivanju svojih građanskih  datuma, možda tih trinaest soneta upućuje na trinaest godina 21. stoljeća kojima je produženo njegovo spisateljsko trajanje. Nagazni soneti nude poeziju našu svagdašnju. Pjesnik blago parafrazira ustaljene izraze i izreke, pretvara ih u jedanaesterce, opskrbljuje rimom te se povremeno čini da je najvažniji pokretač nastanka tih soneta želja da se piše, da se govori i u trenucima kad se nema bogznašto kazati. Zanimljivo je da Paljetak opjevavajući upravo želje piše da bi ih bilo dobro svesti

na neku mjeru koju ljudi mogu

podnijeti, jer želje ruše strogu

arhitekturu dana kada jesti

svagdanji treba kruh i vodu piti

koja je ziblja najbolja [...]

Teško se ne složiti s pjesnikom da je voda ipak najbolja, No, kada je riječ o poeziji, na čitatelju je da se odredi prema karakteru takvih i sličnih stihova, da u njima prepozna još jedan izraz savršenstva, genijalnosti, virtuoznosti ili čega četvrtog. Priroda Paljetkova svijeta je ciklična, a priroda njegova pisanja kružna. Moguću potvrdu te tvrdnje nudi početak pjesme Kocka:

Završili smo da bismo početkom

stizali opet kraj i tome kraja

nema, a ni početka, to nas spaja [...]

Kao što je poznato, izvorno japanska pjesma koju čine tri nerimovana stiha s ukupno sedamnaest slogova (5 – 7 – 5). Najčešće nudi iznimno sažetu i sugestivnu sliku. Danas ga upražnjavaju pjesnici diljem svijeta. U prilično razvijenu tradiciju hrvatskog haikua Luko Paljetak upisao se zbirkom Frizer za krizanteme (2004). Ako prihvatimo načelnu podjelu na objektivnu haiku poetiku čiji je protagonist ‘običan čovjek’ koji „opisuje trenutak čulnog opažanja stvarnosti bez zamagljujućih leća ljudskih vrijednosti ili stavova“ te na subjektivnu haiku poetiku koja „naglašava unutrašnji svijet“ govornika i njegovo pribjegavanje „razigranom jeziku koji rezultira jedinstvenim glasom“ (Randy Brooks), u Paljetkovoj je praksi moguće naći primjere obiju poetika. Dakako preteže subjektivna. Povrh toga naš pjesnik kadšto umjesto očekivane slike ponudi dosjetku:

Još jedan dan još

jedan dan još jedan dan

još jedan: hvala!

Je li to haiku koji slijedi duh te lirske vrste? Slavi li ta pjesma haiku ili se s haikuom samo šali? Nisam pozvan odgovarati na takva pitanja. Znam samo da je to Paljetak, a za haiku bi možda uputno bilo konzultirati Japance.

Glagol izveden od imenice paljetak (ostatak koji se nađe na polju poslije skidanja ljetine, poslije žetve ili berbe; pabirak). Rječnici mu pridružuju dva značenja:

1. skupljati paljetke

2. pabirčiti; nakon berbe pretraživati i brati zaostalo neobrano, najčešće martinjsko grožđe.

U kontekstu govora o hrvatskome pjesništvu sve se jasnije uobličava i treće značenje:

3. pisati poeziju na način na koji to čini Luko Paljetak.

Budući da se u trećem značenju glagol zasad isključivo može rabiti u vezi sa spisateljskom praksom Luka Paljetka, njegov bi smisao mogao biti: pisati na jedinstven način, originalno pabirčiti.

Riječca koja najbolje opisuje karakter pjesničkoga projekta Luka Paljetka. Branko Maleš je svojedobno zapisao stih sve je tema, ali upravo je dubrovački manirist svojom spisateljskom praksom zorno potvrdio njegov smisao. On koristi visoko i nisko, sveto i profano, fizičko i metafizičko, konkretno i apstraktno, sofisticirano i banalno miješajući u različitim dozama njihove sastojke i opskrbljujući ih različitom diskurzivnom intonacijom u rasponu od himnične do ironične. Njegova imaginacija s lakoćom može u jedanaesterac, sestinu ili sonet, u  slobodni stih, haiku ili stihovnu križaljku privesti: vino i krv, ranu i povijest, samoću i šalicu crne kave, žutu sobu i pustu kuću, krizantemu i strah, rođendan i blato, crno i bijelo grožđe, zvjerinjak i volju, puževe i slavonske konje, zastave i koks, muhu i jelena, kavez i trešnju, štipaljku i stol, jelovnik i singericu, vrata, sat i lokot, maglu i učiteljicu, ralje i strop, XXI. st. i cvrčka, magarca i vola, telefon i skladbu, koljena i špagete, zvijezdu i spas, ljubav i kutiju, valcer i val, objed i zadnju večeru, gnjidu i Cvijetu, stjenicu i komarca, slova u juhi i šalicu crne kave, Ur i muzej montažnih glava, unutrašnju glazbu i kratki spoj, poznanstva i šećernu repu, plaćeni oglas i golf, sv. Florijana i klinopis, strah i staru Ruskinju, brijanje i labudove, nevidljivu zastavu i smiješak Mona Lise, psa i hrvatske pjesnike, poplavu i poraz poezije... Uz to što neprestano bogati motivsko-tematski repertoar svoga pjesništva Luko Paljetak ne preza ni od variranja i ponavljanja opsesivnih slika i prilika, jer stvari nikad nisu iste. Najposlije i sam je u zbirci Nagazni soneti zapisao stih Smιje se svuda reći sve. Iako prividno nalik Maleševu, taj stih do neslućenih granica otvara perspektivu govorenja. S njim u igru ulaze pojmovi kao kontekst, prikladnost, mjera, učtivost i sl. Hoće li pjesnik poraditi i na ozbiljenju smisla tog stiha? Sumnjam, iako bi već i sam pokušaj bio neizmjerno uzbudljiv.

U Paljetkovoj zbirci Nagazni soneti može se nagaziti i na onaj naslova Muha. Ako ste željni igre, posebice ako ste ljubitelj matematike i enigmatike, preporučujem vam da poštujući pjesnikov raspored rima napišete svoj sonet istog naslova i tako čestitate bardu rođendan. Na desnoj vertikali pjesme trebaju dakle stajati riječi: zuji – bolje – pjeva – struji – sobu – cika – rika – snobu – gajim – slutim – klopku – šutim – sklopku – tajim. Kada dovršite tekst, usporedite ga s Paljetkovom pjesmom. Užitak je zajamčen, pogotovo ako ste izdržljivi i vedre prirode.